
Zanimljivo je to, što je ovo omiljena tema novinara koji opisuju ne
svakidašnje pothvate ovakvog tipa sporta, stoga izdvajamo neke od
naslova koji su se u prošlosti pojavljivali u dnevnim novinama kao
najaktualnije teme toga dana. Izdvajamo nekoliko naslova:
1. Na dasci preko jadrana. Nakon što su prije deset godina prejedrili Jadran, hrvatski daskaši pripremaju novu pustolovinu - planiraju prejedriti rutu od Europe do Afrike, od Sicilije do Tunisa."
Tekst iz novinskog članka:
(U svijetu jedrenja i jedriličara na dasci u Hrvatskoj zacijelo znaju za daskaški klub Eol i Biograda. No spomenete li i mimo daskaških krugova: Znate, ona trojica iz Biograda, koji su na daskama prejedrili Jadran... malo će tko i danas, poslije više od deset godina, reći da nema pojma o tome. Većina se sjeća pothvata koji dotad nije zabilježio nitko, premda su i oni uspjeli tek iz druge. Zoran Maksan, Robert Šangulin i Ljubiša Čelar počeli su priču, grupa i danas djeluje i kuje planove, ali u malo drugačijem sastavu, no Šangulin i Maksan stalna su i nepromjenjiva jezgra. Ta su dvojica definitivno otkvačila od normalnog daskanja i upustila se u nešto što u svijetu zove "adventure windsurfing". Daskaši koji jedre na regatama ili za gušt rade to unutar regatnog polja, na nekoj plaži ili kakvu relativno malom akvatroiju, na popularnim lokacijama kao što su u Hrvatskoj Bol ili Viganj, odnosno Pelješki kanal. Pustolovno jedrenje nešto je drugo, ono razumijeva pravo dugoprugaško pustolovno krstarenje.
Te 1988. godine kad su Maksan, Šangulin i Čelar planirali da će na daskama za jedrenje prijeći Jadran, zacijelo baš i nisu bili svjesni kako je to ipak pustolovina. Oko organizacije tog prvog pothvata brinula su se samo trojica, a to znači da su se namučili na štetu treniranja i na štetu vlastitih psihičkih i fizičkih snaga. Daske im je, za sreću, oslikala poznata hrvatska slikarica Nives Kavurić Kurtović. Start je zakazan za 25, kolovoza, i to s talijanske strane, iz gradića Porto San Giorgio. Našima su se odlučila pridružiti dva talijanska daskaša, Manoe Dimarti i Gabrio Jommi, a njihov je matični brod bila petnaestmetarska jedrilica Dulcinea. Na naš Elan još se ukrcala i talijanska novinarka, a na Dulcinea odvjetnik koji je pothvat trebao pratiti i registrirati za Ginesovu knjigu rekorda. Dogovor je bio da zadnjeg daskaša pratimo mi, a uz prvoga da budu Talijani. Ostali, razumije se, bili su između u tom sendviču. A strogi dogovor bio je da nitko ne baca ništa od hrane u more, za slučaj da naiđe neki gladni morski pas u potrazi za večerom... S vremenskom prognozom na poslijetkom bilo je ovako: u početku noći najavljenog vjetra niotkud, a mrtvog mora napretek. Najgora od mogućih kombinacija! Do 11 sati ujutro sutradan prevalili smo tek 15 milja i još, na svoj užas, gledali obrise talijanskog kopna. Talijanu Gabriju problem su počeli praviti grčevi u nogama, u Čelara pojavili su se problemi s daskom, u Maksana iscrpljenost kao predznak morske bolesti pa sve šečće treba odmor, a Šangulina samo neprestano jedrenje spašava nevolja! Kad je na posljetku tek oko 16 sati počelo puhati, razmak među daskašima sve je veći. Maksan, koji je sad u potpunoj vlasti morske bolesti, zaostaje. Propozicije su inače takve da se daskaš ne smije ni uhvatiti za brod, ni danju ni noću, a onaj tren kad se popne na brod, jedrenje je za njega završilo. Cijelu su noć imali mrtvo more i malo ili ništa vjetra, pa su te popodnevne ure, kad je zapuhalo koliko - toliko povoljan vjetar, dočekali iscrpljeni, tko više, tko manje.
U takvim uvjetima, ali prije svega zbog strašnog napada morske bolesti, Zoran Maksan morao je odustati. S vremenom se počelo događati nešto prilično ružno i s ružnim slutnjama za dalje: najprije je bio pljusak, pa krupna tuča. Daskaši su se bacili u more i pokrili jedrima da koji na posljetku ne bi ostao krvave glave! Stala je kiša. Dečki su jedrili, no promjenjivi vjetar doslovno ih je mrcvario. Često su padali, dizali se na dasku, vukli jedra iz mora, trošili snagu i živce. Talijani su zatražili prekid jedrenja za taj dan. Za naše dečke u moru to je značilo spojiti daske, učvrstiti ih u splav posebno napravljenom konstrukcijom, postaviti luftmadrace, presvući se u suho, uvući vreće za spavanje i, poslije obroka dobivenog s broda, zobože usnuti. Druga noć na moru! Ipak ni Šangulin ni Čelar nisu pomišljali na odustajanje, nadali su se bar demosatnome a možda duljem odmoru, što bi im bilo dovoljno za drugu polovicu puta do kuće sutradan. Talijani čini se, prilikom priprema baš nisu mislili na odmor i noćne ure. Nije prošlo mnogo kad smo preko radio veze doznali da je talijanski kapetan Paolo Prati svoje daskaše podigao na brod: doslovno su promrzli! U morskim odjijelima i snogama u more, kako i ne bi!. Ipak nisu htjeli potpuno odustati od pothvata nego kad svane, zajedno s nama krenuti prema Kornatima i hrvatskoj obali.)

2.
"Neobičan podvig biogradskih surfera. Daskom preko JADRANA"
Popularno jedrenje na dasci i u nas ima sve više poklonika. Tako uz raznorazna natjecanja i mini-regate, koje se ovog ljeta održavaju širom Jadrana kao sastavni dio turističke ponude, u Biogradu na moru trojica mladića spremaju jedan sasvim u nas neobičajen pothvat na daskama za jedrenje. Zoran Maksan, Robert Šangulin i Ljubiša Čelar, mladi daskaši iz Biograda, odlučili su da svoje šestogodišnje bavljenje jedrenjem na dasci okrune 92 milje dugom rutom između dviju obala Jadrana. Već postojeću suradnju dvaju bratskih gradova, Biogradu na moru i Porta St. Giorgie u Italiji, mladi Biograđani odlučili su obogatiti jdrenjem preko Jadrana. Za njihov pothvat nije bila dovoljna samo ideja nego i mnogo rada u organiziranju akcije. Trebalo je osigurati prateći brod, nabaviti daske i jedrilje primjerene svim ćudima mora i vjetra, te svakodnevno provesti dosta sati na dasci. No, biogradski mladići kažu da ništa nije teško ako se ima pravi cilj.
- Brod smo dobili od "Kompasa", s opremom za jedrenje bilo je manjih problema, ali smo i to riješili. Imamo i podršku u općini. Još da nam bude dobar vjetar - govore nam u šali dok na vrelom biogradskom suncu zatežu novo jedrilje, dar kranjskog samostalnog privrednika Rade Pelaića.
Jedrit će od Porta St. Giorgia do Biograda, jer su s talijanske strane povoljniji vjetrovi. Iz Biograda planiraju krenuti "Kompasovim" krstašem u Italiju 20. kolovoza, te u tom talijanskom mjestu pričekati povoljni vjetar. Naravno, start će proći bez uobičajenog ceremonijala, za koji naši talijanski susjedi imaju puno smisla, jer i njima je turizam jedna od glavnih privrednih grana. Rutu od 92 morkse milje planiraju prejdrit za 20 do 50 sati. Zamjena jedrilja(dasaka) bavit će se uz pomoć posade pratećeg broda. Spavat će i jesti na dasci. Za eventualne ozljede, umor, sunčane opekotine ili druge nezgode brinut će se liječnik koji je također član ekipe.
-Samo da ugledamo Kornate, bit ćemo na konju - kaže Zoran Maksan. Predviđeno je da tih 70 milja do Kornata prejedre u jednom danu, tj. da do Kornata dođu do večeri prvog dana jedrenja. Tu bi prenočili na daskama, a ujutro odmoreni nastavili jedriti prema Biogradu. Naravno, taj bi dio daskanja mogao biti najatraktivniji, jer će im se vjerojatno pridružiti mnogi brodovi i jedrilice do konačnog cilja.
Daskaši neće moći ploviti jednakom brzinom kojom mogu jedriti, jer su brži od pratećeg broda o za dobrog vjetra mogu postići brzine i do 80 km/h, a bit će sporiji i zbog svoje sigurnosti, jer ne smiju izići iz videokruga pratećeg broda. Sve te sitnice oko jedrenja morale su se predvidjeti i simulirati na treninzima na otvorenom moru. Zato se uvježbavanje odvija pod nadzorom Gorana Oreba, trenera olimpijske reprezentacije Jugoslavije za jedrenje na dasci, koji će u toj akciji biti barba na pratećem krstašu.
Ostaje nam da mladim Biograđanima poželimo uspjeh i dobar vjetar.

3.
"Na daskama preko Jadrana. Od Porto St. Giorgio do Biograda mladići bi jedrili oko 24 sata."
Rober Šangulin, Zoran Maksan i Ljubiša Čelar projedrit će na daskama Jadran od talijanske do naše strane (Porto St. Giorgio - Biograd). Na put kreću 20. kolovza tako što će uz prateću ekipu i posado, prvo "Kompasovim" "elanom 43" otići "preko" a onda se na daskama vratili u Biograd. Momcima specijalni trening za to i nije potreban, budući da su ionako strasti uz daske za jedrenje (valjda inače i ne bi došli na ideju za ovaj pothvat...) Pa ipak, trebalo je vidjeti može li se, i kako se može, proboraviti 24 sata na dasci pa su ovih dana upriličili jedan takav trening. Išlo se iz Biograda u Kornate, pratnja u "Elanovoj" jedrilici, a daskaši na - daskama. U Kornatima, na Žaknu, spojili su svoje tri daske, na njima jeli i spavali, a princip je bio isti kakav će biti kad se upuste na svoje putovanje: ne dotaknuti prateći brod. Najveći problem im je - gle apsurda - upravo prateći brod, budući da Šangulin, Maksan i Čelar naprosto - brži od njega. A brod im treba radi orijentacije. Kako će se to riješiti - vidjet ćemo. Robert Šangulin, u razgovorima o tome, samo kaže: "Kad ugledam Sestrice, odnosno Kornate, neće nas Bog više zaustaviti niti ćemo gledati za pratećim brodom"
Talijanska strana zna za ovaj pothvat, novine su već nekoliko navrata pisale o tome, bit će prisutan i jedan tamošnji novinar. Pomoć za ovaj zanimljiv pothvat pružili su "Kompas" koji daje prateći brod. Rado Pelajić, proizvođač jedara "Velpas" iz Titovog Velenja, proizvođač dasaka, pomogla je ACY-marina iz Vodica, Pavao Makušić, proizvođač opreme iz Splita, Emil Gnezda proizvođač odijela za jedrenje, pomogao je i RO "Mosor", proizvođač dasaka iz Omiša, "Oiital" - Gorizia - Italija. Mjesto San Giorgio organizirat će svečani ispračaj koji će snimati i RAT-3. Trajanje jedrenja nemoguće je predvidjeti, planirano je "obilatih" 20-50 sati. Kako će biti dočekani u Biogradu, ostaje da se dogovore Biograđani...
Šangulin, Maksan i Čelar intenzivno treniraju od 10. kolovoza (a zapravo, cijelo ljeto...), po planu Gorana Oreba, trenera Jugoslavenske reprezentacije jedriličara na dasci koji će pratiti naše daskaše na putu za Italiju, odnosno - iz Italije. Njihova želja je ne samo napraviti pothvat već njime i propagirati Jadran, turziam, svoj Biograd. Koji dan prije odlaska preostaje da im zaželimo dobar vjetar.

4.
"Krote valove da preplove mediteran. Avanturističko jedrenje: biogradski daskaši krvavo se pripremaju kako bi iduće ljeto izveli novi pothvat - odjedrili 100 milja od Sicilije do Tunisa"

5.
"Kad roker zajaši valove. Na dasci preko sredozemnog mora"
(Borislav Blažević, klavijaturist Parnog valjka, priprema se da
dogodine s prijateljima, na dasci za surfanje, prijeđe morski put od
Sicilije do Afrike)
